Arhitektura i umjetnost dijele isto polje ljudskog egzistencijalnog iskustva... Umjetnosti i arhitektura dolaze iz kraljevstva poezije. Riječi su to, i same vrlo poetične, nordijskog barda Juhanija Pallasmaae koji ukazuje na mogućnost, pa i nužnost zajedničkog djelovanja oblikovnih umjetnosti. Upravo interakcijsko djelovanje arhitekture, likovnih ili performativnih umjetnosti čini znatan dio opusa arhitekta, urbanista, scenografa, majstora detalja te svakako i teatarskog čovjeka Nenada Fabijanića. Vrlo rano on prelazi granice metiera pa tako na skupnoj izložbi tada mladih arhitekata 1982. godine pod naslovom Pojedinosti, u Galeriji suvremene umjetnosti, prethodnici današnjeg Muzeja suvremene umjetnosti, sudjeluje s prilogom projekta scenografije Prostora za jedan dan. Samu ideju izložbe on je definirao kao Pojedinost – individualno u općem, trenutno u vremenu, impuls u kontinuitetu.